Obradovce, Crna Trava
Obradovce je napušteno selo na kraju uskog, šumskog puta. U čudesno lepe, stogodišnje kuće, na livade i bašte vrate se ljudi leti, pa se učini da nikada nisu ni odlazili.
Predratna seoska kuća (foto: Andrej Cvetković)
Obradovce sam posetio u julu 2019. godine, putujući crnotravskim putevima - od sela do sela.
Obradovce se nalazi na lokalnom putu Crna Trava - Predejane. Selo je rasutog tipa i sastoji se od nekoliko okolnih mahala: Obradovska, Madžare, Popovi, Semčekici, Babićevi, Crvenkovci, Žutine. Mahale su zasnivane oko porodičih imanja, razbacanim po okolnim, šumovitim brdima. Centralna mahala je Obradovska.
Na ulasku u selo
Obradovce sa svojim mahalama nikada nije bilo veliko selo. Po popisu iz 1948. bila su 113 stanovnika u 25 kuća. Tih godina, po livadama Obradovca napasalo se više od 100 goveda i 300 ovaca. Pedesetak godina kasnije, po popisu iz 2011, ostala su 24 stanovnika.
Ovih dana, ne računajući letnje vreme, Obradovce je napušteno selo.
Šumski put za Obradovce (foto: Emil Vlajić)
Leti Obradovce oživi. Ljudi se vrate, zaseju bašte, pokose livade, a u dvorištima su živina i poneko goveče.
Seosko dvorište
Letnje bašte i livade
Jedan letnji dan u Obradovcu
U prošlim vremenima svako srpsko selo imalo je česme i izvore pitke vode. Ovih dana, ako uopšte i postoje, na česmama je natpis: "Voda nije za piće!". Međutim, kraj crnotravskih puteva i u mahalama izvori i česme još uvek postoje, a voda je podjednako čista - kao što je oduvek i bila. Jedan od tih izvora je na ulasku u Obradovac.
Izvor pitke, hladne vode na ulasku u Obradovac
Po zvaničnim podacima, ekologiju i reciklažu svega i svačega izmislio je "napredni" svet. Po nezvaničnim, ali proverljivim podacima i činjenicama, ekološko razmišljanje i praksa u našim selima oduvek su bili deo svakodnevnog života. Primer je i naš izvor, koji ne presuši ni tokom jula. Pa vode bude i za piće i za živinu, koja će, nadam se, preživeti današnju organsku euforiju.
Sasvim ekološko i organsko dvorište (foto: Emil Vlajić)
Čudesna arhitektura Obradovca
Sasvim je sigurno da u Srbiji postoje gradovi i delovi gradova sa izuzetno vrednim arhitektonskim celinama i objektima. Međutim, neverovatno je da su u malom, planinskom selu, na obodu Srbije, izgrađene neobično lepe kuće.
Obnovljena tradicionalna seoska kuća (foto: Emil Vlajić)
Uspon Obradovca počeo je neposredno posle Prvog svetskog rata. Deo zasluga pripada mladim stanovnicima Obradovca, koji su završili tek osnovanu kamenorezačko-zidarsku školu u Crnoj Travi, pa su retkim i traženim znanjima obnavljali i gradili razrušeni Beograd.
Gornji sokak
Većina kuća u Obradovcu sagrađena je pre Drugog svetskog rata. Neke od njih će ovih dana napuniti sto godina, a da se protekli vek na njima ne prepoznaje.
Gornji sokak
Zidanje kuće nikada nije bio lak i jednostavan posao. Posebno u oblastima neprohodnih puteva, bez mehanizacije i današnjih stovarišta građevinskog materijala. Tih godina, građevinski materijal u Obradovce dovožen je konjima, čak iz Predejana. Trebalo je preći 25km planinskih puteva i staza, a na jednom konju moglo se preneti 40 crepova. Nakon sto godina, predejanski crep promenio je samo boju i dočekaće novu stogodišnjicu.
Lepa seoska kuća iz 1926. godine
Kuće deda Jevrema i petoro braće građene su u periodu od 1926. pa do 1930. Kuće se stilski razlikuju i sve su najlepše.
Seoske kuće
Slučajno, ili ne, neke od njih imaju elemente banjskog stila.
Kuća s elementima banjskog stila
Retko, vrlo retko naiđe se na palu kuću.
Jedna od retkih srušenih kuća
Kada se domaćini vrate leti svojim kućama, dočakaju ih julske bašte.
Letnji mirisi u Obradovcu (foto: Emil Vlajić)
Leto u selu (foto: Emil Vlajić)
Seoska kuća (foto: Emil Vlajić)
Potpuno nemogući susreti na potpuno nemogućim mestima
Putujući malim i često potpuno napuštenim selima u Srbiji dešava mi se da sretnem ljude, koje godinama nisam sreo, ili ljude s kojima mogu da nastavim priču započetu pre 20-30 godina. Tako sam oko Donje Nevlje, u pograničnom pojasu sa Bugarskom, na putu kojim samo ponekad prođe patrola granične policije, sreo prijatelja, koga nisam video 2-3 godine. Jednog letnjeg dana u Jalovik Izvoru, jedina osoba u selu bio je poznanik od pre 30 godina. Jedne avgustovske večeri na Vlasini sreo sam prijatelja, Grka, koga sam upoznao dva meseca ranije u Hanji na Kritu.
Nemoguća priča o nemogućim susretima i poznanstvima ponovila se u Obradovcu. Davno započetu priču nastavio sam sa Stevanom Anđelkovićem, prvim od nekoliko letnjih stanovnika Obradovca.
Kuća porodice Anđelković
Kako stići do sela
S obzirom da je selo rasutog tipa, tokom popodnevnog boravka video sam samo deo sela. Prvom prilikom voleo bih da dođem i do ostalih mahala.
Put za Obradovce iz pravca Crne Trave
Ukoliko želite da posetite selo, izaberite leto. Obradovce se nalazi na putu Crna Trava - Predejane. Od Crne Trave udaljeno je 5km i oko 8 minuta vožnje planinskim, šumskim putem. Od Predejana do Obradovca je 25km i 45 minuta vožnje.
U Obradovcu žive dobri ljudi, dobrodošli ste!
Zahvaljujem se:
-
Ministarstvu kulture i informisanja Republike Srbije,
koje je finansijski podržalo projekat "Zaboravljena
Srbija - poslednje godine crnotravskih sela".
(Stavovi autora teksta i fotografija nužno ne izražavaju stavove Ministarstva kulture i informisanja RS, koje je finansijskim sredstvima podržalo realizaciju projekta) - Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, Odboru za selo, na podršci;
- našem domaćinu, Stevanu Anđelkoviću na gostoprimstvu i pričama o Obradovcu i
- ljudima iz Obradovca, čije sam lepe plotove i kuće fotografisao, nadajući se da neće da mi zamere.
Autor teksta i fotografija: Zoran Cvetković