Rajčetine, Crna Trava
Rajčetine je selo lepše od impresionističkih slika. U selu se teško živi, a osmeh vraćaju sačuvane tajne sa Čobanca.
Tonka Slavković, jedna od sedmoro stanovnika Rajčetine
Rajčetine sam posetio julu 2019. godine, putujući crnotravskim putevima - od sela do sela.
Čini mi se da su letnji dani najbolje vreme za posetu selu. Selo je utonulo u sve nijanse zelene boje, a procvetale julske livade lepše su od svih preskupih impresionističkih motiva iz belosvetskih muzeja i galerija.
Seoskim sokacima - od kuće do kuće
U Raječetini je vodič za obilazak sela nepotreban. Dovoljno je da se pođe jednim sokakom, nastavi sledećim, pa tako - od kuće do kuće.
Julski seoski sokak u Rajčetini
I pored malog broja stalnih stanovnika, kuće u Rajčetini najčešće ne deluju napušteno i zapušteno. Jedini nagoveštaj je nepokošena livada pored kuće.
Održavana seoska kuća (foto: Andrej Cvetković)
Dalje u sokaku nailazim na lepu kuću iz sedamdesetih, ili osamdesetih godina. Stilski se ne uklapa u narodnu arhitekturu ovog kraja, ali savršeno pristaje dvorištu, u kome se nalazi.
Lepa kuća i zeleno, senovito dvorište
Izuzetno likovno deluje scena sa starim plotom i belom kućom.
Stari plot (foto: Andrej Cvetković)
A ispred vrata gore pomenute, bele kuće, nailazim na scenu koju je nemoguće ni zamisliti niti režirati. Ne čudi kada u planinskim selima, na kućnom pragu, sretnete zmiju. U Rajčetini umesto zmija, pred vratima ove kuće su davno ostavljena čuvarkuća (što nije neuobičajeno) i mnogo, baš mnogo sazrelih šumskih jagoda.
Kućni prag koji čuvaju čuvarkuća i sazrele šumske jagode
Nailazim na još jedan stari plot - šiljat je da šiljatiji ne može da bude. Nisam siguran čemu služe ti šiljci, ali siguran sam da bih ga lako preskočio.
Još jedno lepo dvorište sa snežno belom kućom
U jednom od domaćinstava su skoro srušeni ambar i kuća bez dela fasade. Naravno da je sve bilo lepše dok je ambar bio nov. Međutim, u ovakvom stanju mogao bi da bude deo svih udžbenika narodnog (ili kako danas kažu: ekološkog) graditeljstva: prirodni materijali, koji garantovano štite od letnje vrućine i zimske hladnoće.
"Anatomija" starog ambara otkriva tajne narodnog graditeljstva
Rajčetine se nalaze na zaravni, pa više liče na neka od ravničarskih sela. Na primer moravska, ili mačvanska.
Seoska dvorišta
U poseti familiji Slavković
U jednom od rajčetinskih sokaka je domaćinstvo familije Slavković. Uz sok od šumskih jagoda i borovnica, čuli smo deo priče o Rajčetini. Stanovnici Rajčetine oduvek su bili upućeni na Ruplje, koje je udaljeno oko 2km od sela. U Ruplju su radile škola, ambulanta, prodavnice i kafane. Ovih dana u Rajčetini, a tokom cele godine, živi sedmoro stanovnika. Istorija sela i procesi iseljavanja slični su sa sudbinama ostalih crnotravskih sela.
Kuća Tonke Slavković
Moju letnju predstavu o idiličnom selu lako pobija Mica Slavković, naša domaćica. U Rajčetini, iz svih poznatih razloga, teško se živi. Ljudi su stariji, ekonomska situacija nije im naklonjena. Porodica Slavković ima malo obradive zemlje: u delu dvorišta je bašta s povrćem. Nisam probao, ali siguran sam da je krompir, koji sam video, organskiji od svih organiskih iz pomodnih, beogradskih prodavnica "zdrave hrane". Seju ga za sebe, ne prodaju ga. U dvorištu nema živine, jer lisice, koje navrate svake noći, ne slažu se najbolje s kokoškama.
Mica Slavković u svojoj bašti
Nakon "teških" tema, priča se vraća u prošla vremena i stigne do Čobanca. I nigde nije bilo više tajni (neispričanih, ali upamaćenih), kao sa sabora na Čobancu. Ovog popodneva čuo sam nekoliko tih lepih tajni. S razlogom, tajne neka i dalje ostanu tajne.
Mica nas ispraća s osmehom, a ja bih voleo ponovo da je vidim.
Letnje popodne u Rajčetini
Kako stići do sela
Ukoliko želite da posetite selo, izaberite leto. Rajčetine se nalaze na 2-3km od puta Crna Trava - Predejane. Skretanje je na 9. km od Crne Trave i označeno je drvenim putokazom sa natpisom: Drusunci.
Put za Raječetine
Po suvom vremenu put je prohodan i za putnička vozila, a do sela su 2-3km.
U Rajčetini žive dobri ljudi, dobrodošli ste!
Zahvaljujem se:
-
Ministarstvu kulture i informisanja Republike Srbije,
koje je finansijski podržalo projekat "Zaboravljena
Srbija - poslednje godine crnotravskih sela".
(Stavovi autora teksta i fotografija nužno ne izražavaju stavove Ministarstva kulture i informisanja RS, koje je finansijskim sredstvima podržalo realizaciju projekta) - Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, Odboru za selo, na podršci;
- našim domaćicama, Mici i Tonki Slavković na gostoprimstvu i pričama o Rajčetini;
- prijatelju Ranđelu Nikoliću (ili samo: Lale iz Broda), koji nas je ladom nivom proveo najneprohodnijim putevima do najskrivenijih crnotravskih sela i
- ljudima iz Raječetine, koje nisam upoznao, a čije sam lepe plotove i kuće fotografisao, nadajući se da neće da mi zamere.
Autor teksta i fotografija: Zoran Cvetković